Nedjeljno jutro na Milihovu. Skupilo se nas 13 i krenuli smo prema Cerknici.
Na parkiralištu u Cerknici smo pričekali da dođe 9:17 jer je to pravo vrijeme za polazak (nemam pojima zašto su svi drugi mislili da čekamo vozače koji su otišli strateški rasporediti aute na završnu točku hodanja).
Uspon prema vrhu lijep i lagan. Na početku široka bijela cesta a onda po livadama. Tu i tamo (ukupno 5 puta) postavljene su prepreke pa smo se malo provlačili. Tek toliko da uz mišiće potrebne za hodanje razgibamo i ostatak tijela. Nakon sat i pol hodanja i provlačenja, gledanja lijepih vidika, slikanja kravica i konjića. U domu smo se malo odmorili i onda otišli do samog vrha koji je udaljen 5 minuta laganog hoda (ni nije mogao biti brži kada smo jestivi sadržaj ruksaka prebacili u trbuhe).
S vrha smo se skoturali za uru vremena, pomalo došetali do 'strateški raspoređenog' auta i sa strogom zabranom ispijanja kave (kafić preko ceste) pričekali da sve svi aute skupe na jednom mjestu.
Time je završio planinarski dio izleta. Ali, treba se ponekad i kulturno uzdizati pa smo zato krenuli u Grad Snežnik u posjet dvorcu. Uz stručnog vodiča obilazak od oko 40 minuta prođe za tren. Nakon razgledavanja obavili smo još minijaturnu šetnjicu oko dvorca i krenuli kući.
Biba